ISBN 953-99584-3-1

U Slomi, sruši, sprži pokušala sam napisati jezgrovita tumačenja poezije koja rasvjetljavaju tekst i koja pritom i sama čitatelju pružaju užitak u pisanoj riječi. Moje svjetovno, pa ipak napola mistično viđenje umjetnosti jest da ona otvara slavinu iskonskih energija, ruši prepreke i odlučno preuređuje naš uobičajeni način gledanja. Dobra se pjesma prelijeva u duginim bojama i užarena je do sjaja, hvata svjetlo iz neočekivanih kutova i osvjetljava opće zasade čovječanstva za koje uskogrudni suvremeni teoretičari poriču da uopće postoje. Pridržavam se jednoga nepopularnog nauka: štujem umjetnike i pjesnike koje iskeženi poststrukturalisti sa svojim političkim ciljevima tako bezobzirno “razotkrivaju”. U mom pogledu na svijet nema mjesta za “smrt autora”. Unatoč prekidima, gubicima i zaživljavanjima, umjetnička tradicija ima transhistorijski tijek. — Camille Paglia

ISBN 953-99584-2-3

Dvojezično izdanje drame Tomaža Pandura, nastale po motivima romana Braća Karamazovi. “Kompozicija znalački odabranih dijelova teksta Dostojevskog, splet onih motiva koji likove razgolićuju do suštine, do onog poriva koji ih pokreće i zapliće u međusobna odnošenja, a da ih, pritom, to ogoljavanje ne osiromašuje, nego uzvisuje do sfere poetskog. U slijed prizora iz romana fino su umontirani Pandurovi tekstovi, komentari kojima autor kao da se hotimično pokazuje. Režirani poput estradnog spektakla, onoga što se u engleskom jeziku tako točno naziva show, ne osjećaju se ni kao odstupanje, ni kao odmak, nego kao propitivanje mogućnosti pojedinca neizbježno uhvaćenog u dominantan tok kojemu se hoće oprijeti.” — Vivijana Radman

ISBN 953-99584-1-5

O Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji napisano je mnoštvo knjiga, no u njima nećete saznati tko su tratatatirci, tko je Džuli, tko je Milka Babović, tko su Mujo i Haso, tko je mama Kukunka, a tko mali Juju, tko je Vučko, tko je Suada, tko je Mile Lojpur, tko je dječak sa Sutle, tko je Mica Trofrtaljka, tko je Bernarda Marovt, tko su Džirlo-djevojke, otkud “Mirko, pazi metak!”, “Vozi, Miško!” ili “Cijena — prava sitnica!”, što je Kljuz, što je Cockta, fićo ili Plavi radion, što su Trumanova jaja, što drnč, a što gušterov let, kako je to mala moja kad ljubi Bosanac i zašto je svakom pioniru u sjećanju urezana svinjska glava...

“Za razliku od akademske historiografije i standardnih povijesnih udžbenika koji tzv. male stvari ili vrlo malo, ili uopće ne uzimaju u obzir, te se u pozitivističkom duhu uglavnom koncentriraju na tzv. velike ličnosti i najvažnije događaje iz nacionalne povijesti, mahom one političko-marcijalne provenijencije, Leksikon u svojih tisućinjak natuknica nudi neku vrstu etnologije svakodnevnog života u Jugoslaviji, transnacionalnog sjećanja na jedno prezreno vrijeme.” — Rade Dragojević, Glas Slavonije, Osijek, 2004.

“Zahvaljujući Leksikonu YU mitologije, koji bi neka od budućih reformi školstva mogla slobodno da uvrsti u obavezni nastavni program, nove generacije imaće pravi uvid u živote svojih predaka. S druge strane, mi, preci, mogli bismo u Leksikonu pronaći pamćenje artikulacijom sopstvene istorije, pamćenje na to da se nismo oduvek i samo mrzeli. Naprotiv. Uostalom, prikazana u mitu, i sama smrt SFRJ postaje podnošljivija. Zaista, dragocena knjiga.” — Ljubica Pupezin, Glas javnosti, Beograd, 2004.

“Najlepši i najdirljiviji tekstovi ove knjige ispisani su o svemu onome i svima onima koji su nas odmicali od onog ‘diluvijalnog mraka’ o kojem je Krleža napisao onolike vehementne tirade, pa bili to neki naši Veliki Mislioci ili pak sitni hedonistički rituali lepog življenja u miru i sigurnosti, sasvim svejedno. Leksikon YU mitologije kao parakunderijanska ‘knjiga smeha i pamćenja’ dragocen je dokaz da ima smisla pamtiti.” — Teofil Pančić, Vreme, Beograd, 2004.